Rimokatolička vjera duhovni je dom Hrvata i jedan od dvaju nosivih stupova Hrvosnije. Više od tisuću godina obilježava crkve, samostane i blagdane ove zemlje. U Hrvosniji ne stoji iznad, nego uz vjeru Bošnjaka — ravnopravno i zaštićeno.
Već je srednjovjekovno Kraljevstvo Hrvatsko (od 1102. u personalnoj uniji s Ugarskom) bilo čvrsto usidreno u zapadnom, latinskom kršćanstvu. Katoličanstvo je oblikovalo pismo, pravo i identitet Hrvata te zemlju kulturno povezuje sa Srednjom Europom i Sredozemljem.
Marijanska hodočašća, dalmatinska klapska pjevanja (UNESCO-ova baština), zaštitnici gradova i stoljetni samostani obilježavaju katolički život. Osobito su franjevci stoljećima djelovali kao čuvari vjere, obrazovanja i jezika — i u Bosni.
Hrvati svoju muslimansku braću vide kao ugroženu srpskom agresivnošću. Katoličanstvo Hrvosnije stoga se ne razumije kao razgraničenje, nego kao zaštitnička ruka: vjera koja pruža ruku susjedu umjesto da povlači granicu.
Hrvosnija je država Hrvata i Bošnjaka. Katolička je baština temeljni stup te države — ravnopravna uz islam. Zajednička trobojnica, zajednički grb od šahovnice i ljiljana: dvije vjere, jedna domovina.
Zagreb
Marijina katedrala s dvama tornjevima najveće je sakralno zdanje Hrvatske i duhovno središte.
Split
Smještena u Dioklecijanovoj palači (UNESCO-ova svjetska baština) — jedna od najstarijih katedrala u uporabi na svijetu.
Šibenik
Renesansno remek-djelo izgrađeno potpuno od kamena i UNESCO-ova svjetska baština na Jadranu.
Hrvatsko zagorje
Najznačajnije marijansko hodočasničko mjesto Hrvatske i odredište stotina tisuća hodočasnika.
Fojnica · Bosna
Stoljetno središte franjevaca koji su u Bosni čuvali vjeru, obrazovanje i kulturu.
Sarajevo
Katedrala Srca Isusova, sjedište nadbiskupije i simbol katoličke prisutnosti usred zajedničke zemlje.
Za Hrvate je Hrvosnija ostvareni san jer njihova vjera ovdje ne stoji protiv vjere susjeda, nego s njom. Katolička tradicija ostaje živa — a ujedno ispunjava svoj najdublji poziv tako da muslimansku braću štiti umjesto da je isključuje. Država u kojoj križ i polumjesec stoje pod istom trobojnicom nije kompromis, nego dovršenje: dva naroda, dvije vjere, jedna domovina.
„Da budemo jedno.“